Kroz trenutke hodam
17.02.2015., utorak
Izlistanje krivice i kajanja.....učahureno u zabludi, probudilo je vrijeme , na obali nekoga grada kraj mora.......
|
Izlistat će vrijeme krivicu i kajanje Ispisati greške na platnu neba.... I znam neće biti isprika ni laži Svaka izgovorena riječ imat će snagu oštrice noža I rezati će, Vaditi Želje i čežnje, Bez milosti im se izrugivati, Nazivati ih slabošću i grijehom I bol će biti jedino što će živjeti poslije mene..... Na zgužvanoj postelji života Od suza,znoja i krvi okorjeloj Biti će moje kucanje razliveno Poput opomene i gorkog okusa zabluda, smijati će se mojim zatvorenim očima što htjele su samo dodirnuti izvore pod majčinim prsima obećane.... tražene... Nisam ih našla, Nisam se napila ,ni žeđ ugasila, Tek opekla me hladnoća i čistoća njihove neoskvrnjenosti mojim dodirom dlanova i tabana koji su im hrlili, da saperu vreli pijesak pustinja kojima me vodili dani života..... u bespuća u nedodire vječnosti neba.... I suze što će ih svi vidjeti Klizit će poput teškog brokatnog zastora Da pokriju izlizane daske velike pozornice što je životom zovemo.... Zbogom je jedina riječ koja daje mir.... Jer, nisam postojala ni živjela nisam.... Sve ovo što mišljah da sam ja.... moje misli,duša tek sudaranje je besmislenosti u beskrajnom lancu rođenih.... Ne postoji sreća, tek tuga, ta kreativna dama, lukavo se smješi sa svojega prijestolja satkanog od boli,zabluda i laži..... Iz zajedničke zbirke "More na dlanu" 2013 |
29.04.2013., ponedjeljak
NISU ISTEKLI SATI UZALUD
|
Zalud se trudim ući u skrivene predjele tvoje duše, tama je ondje...ledeni vjetrovi, moćni i zastrašujući valovi, na stjenama se lome ... I nigdje topline, nigdje oslonca za umorne misli, što spletoše se oko vjeđa mi sklopljenih tišinom sati preda mnom... Ne najdraži, nisu mi kiše oprale lice, nije mahovina pokrila moje oči i moje ruke nije pokrila trava i korov, dok sam čekala i čeznula u boli skvrčena, na marginama tvojih dana i razdanih sati nepovratima... Nisu sati istekli, rušeći se niz zidove moje nutrine, grizući je,da bi ostali bez ploda. Istekoše oni da spoznajama okrune moje čelo. Da zaboli misao kad u tami noći ugledam svjetlo istine... I slutim i čekam... Znam, jednom ću skupiti hrabrost, pokupiti sve razbacane minute i sate, sve otišle nježnosti i riječi uzaludnostima. I ...otvoriti oči.... |
20.04.2013., subota
TVOJA TUGA UBILA JE GRLICE NA GRMU MIMOZE
|
„Smijem li ti reći da te volim?“ upitah noćas ,uplašena tugom u tvojim očima.. „Ne....ne govori ništa...“ Niz staklo prozora klizila je tuga tamom se zastrlo nebo od zvijezda.... Osjetih kako mi usta i oči puni kal beznađa, kako mi ruke slama bol.... Potražih oslonac al vidjeh samo putove trnjem i korovom neplodnim obrasle.... Niz lice kliznule su ptice uspavane nadom u strahu se o zidove razbile... na postelju mi krvavo perje padalo cijelu noć.... Nema me u tuzi tvojoj, grubo me guraš.... Gle, niz grm mimoze slijevaju se kiše, a dlanovi tvoji ,koje s večeri umorne cjelivah, brišu mi sol sa usta udarcima nemoći razbijaju obalu od kamena..... * * * Noćas su me na počinak pratili tužni pajaci... I nisu plakali.... Njihove suze nacrtane na licu im tekle su za nama.... |
